Povijest kluba

Povijest našeg kluba vrlo je složena i isprepletena brojnim i zanimljivim okolnostima koje su se nametale same od sebe, kao što su pripreme za proslavu 1000. obljetnice hrvatskog kraljevstva čije je povijesno značenje obradio dr. Rudolf Horvat u svojoj disertaciji «Kralj Tomislav i njegovo doba» 1896. godine. 1903. godine i intedant Narodnog kazališta u Zagrebu Stjepan Miletić objavio je dramsku igru «Kralj Tomislav», a Ljetopis popa Dukljanima bio je krunski dokaz da je krunjenje kneza Tomislava za kralja obavljeno u Duvnu.

Te je godine i Rudolf Mladini Wildenhainski ispjevao himnu Tomislavu. Pet godina kasnije, l908. godine, brat Stjepana Radića Antun posjetio je Duvno gdje je bio gost duvanjskog župnika fra Luje Radoša i kapelana Ilije Rozića koje je poticao na organiziranje proslave slavne obljetnice. Antun Radić je poticao i imućnije Hrvate da školuju svoje djecu to su   mnogi od njih i učinili poput Ilije Zrne Čokrlje čiji su sinovi Mile (fra David) i Ante odabrali svećenička zvanja, zatim Nevistići, Čamberi, Rubići, Bašići, Batinići koji pohađaju svjetovne gimnazije. Zeluka Bašić i August Batinić pohađali su gimnaziju u Sarajevu. U toj je gimnaziji l910. godine osnovan Nogometni klub «Osman» koji se odmah po osnivanju cijepa na hrvatski Sašk, srpsku FK Slaviju i muslimanski Športski klub (ŠK). Zeluka (Zele Bašić) i August (August Batinić) prvi su Duvnjaci koji su počeli igrati nogomet. Oba su nastupali za Osman pa onda za Sašk. Posebno se svojom igrom isticao August Batinić. On te iste l910. godine donosi prvu pravu kožnu loptu u Duvno i poučava Duvnjake pravilima nogometne igre. Igrali su između sebe (između se kako Duvnjaci danas kažu) na Bari na kojoj je kasnije sagrađena bazilika.

Svi ovi događaji: pripreme za proslavu 1000.obljetnice krunidbe kralja Tomislava, osnivanje ogranka Matice hrvatske 1895.godine, osnivanje Hrvatske čitaonice l900. godine, donošenje nogometne lopte i početak igranja nogometa l910. godine stavljaju Duvno u središte pozornosti hrvatske javnosti što je bilo vrlo značajno za razvoj hrvatske državotvorne misli kada za Bosnom intenzivno pored Srba posežu i Mađari i Austrijanci.*1

Po završetku I. svjetskog rata (1914.-1918.) u Duvnu su počeli razmišljati o osnivanju nogometnog kluba. Međutim, osnivačka skupština održana je tek 30.travnja l920. godine, na obljetnicu smrti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, u gostionici Ilije Zrne Čokrlje. Ideju o osnivanju kluba izložio je August Batinić, bivši igrač SAŠK-a . Za članove prvog odbora prvoga nogometnog kluba u Duvnu izabrani su: Stojan Protrka (1859.-1930.) predsjednik, Ante Rubić (1868.-1946.) dopredsjednik, Stanko Marjanović (1897.-1943.) rizničar, Ilija Zrno Čokrlja član, mecena i Grgo Kelava (povratnik iz Amerike), član-mecena, Tadija Gašpar (povratnik iz Amerike), član – mecena, Ivan Džalto (1883.- član), Karlo Rubić (1893.- član) ( 1904.-1932.- trgač- član, Ivan Džeko (1879.-1944.), član, Vinko Baraban (1901-igrač- član), Augustin Batanić, igrač-član, Zele Bašić, igrač-član i Jozo Baraban, član.

*1. Prof. dr. sci. Mira Kolar pripreme za proslavu 1000. obljetnice hrvatskog kraljevstva, Fra. Mijo Čuić graditelj i uznik Mostar- Tomislavgrad 2000. godine str. 113. Robert Jolić i Jure Krišto.

Odbor je vrlo smišljeno odabrao ime HNK «TOMISLAV» jer su se Duvnjaci pripremali za proslavu 1000. obljetnice krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju.

Bijele majice i crne hlače boje su u kojima su igrali nogomet prije I. svjetskog rata pa su ih na ovoj sjednici potvrdili kao boje u kojima će klub nastupati. Na istoj sjednici Odbor je pred klub postavio tri cilja:

a) u klubu može igrati svatko tko zna i tko hoće igrati nogomet,

b) izgraditi igralište,

c) igrati utakmice s timovima iz susjednih općina.

Zacrtana politika kluba je i poštovana. Za klub su nastupali ponajbolji igrači u tadašnjem Duvnu. Igralište nije izgrađeno, ali su se utakmice igrale na improviziranim terenima.

Treći cilj ostvaren je 29.IX 1920. godine kada se slavi Sv. Mihovil, zaštitnik župe Duvno (dernek koji su duvnjaci zvali zamiračina). Toga dana odigrana je prva službena utakmica. HNK TOMISLAV je odigrao utakmicu s duvnjacima, učenicima Široko Briješke gimnazije i pobijedio ih.

Za Tomislav su igrali: Svetko Mihojević, Savo Kovačević, Boriša Kovačević, Mensur Kapetanović, Jako Bašić, Veljko Dodig, Strahinja Pavlović, Vinko Baraban, Jozo Protrka, Radiša Zelen, August Batinić, Ivan Džalto, Tomislav Tomas, Marijan Perković, Srećko Rubić, Slavko Tadić, Danijel Bušić.

Poznato nam je da je Tomislav odigrao jednu utakmicu 1922. godine čiji rezultat ni protivnika ne znamo.

Službene utakmice igrali su 1924. godine Tomislav : Stožer 2:1, l925. godine Tomislav : Stožer 3:1 ili 2:1

Igralo se na Glibinama (pašnjak ispod Ćavarovog stana, danas Poljoprivredno dobro).

Između službenih utakmica igralo se između sebe, «mahala protiv mahale».

Prvi prekid djelovanja uslijedio je 1925. godine. Od te godine je život za Hrvate u Duvnu postajao sve nepodnošljiviji, o čemu svjedoči neki suradnik fra Mije Čuića koji mu 20.02.1925. godine piše o tome kako novi načelnik u Duvnu šamara i trpa u zatvor samo ako kažeš da si Hrvat. *2

Nogometaši se nisu dali obeshrabriti. Nastavili su igrati nogomet i dalje u istom timu, Hrvati, Srbi i Muslimani. Ali su morali promijeniti ime kluba jer je kralju Aleksandru Karađorđeviću smetalo veličanje uspomene na prvoga hrvatskog Kralja Tomislava zbog čega 1925.godine nije dopustio ni promjenu imena grada Duvna u Tomislavgrad. 1927. godine su promijenili ime kluba kao bi mogli i dalje igrati utakmice s timovima iz drugih općina. HNK Tomislav je dobio ime Vran, koje će nositi do 1946. godine.

Vran je prvu utakmicu igrao s Troglavom iz Livna. Utakmica je odigrana na Kolu, na livadi Martina Nevistića, odmah lijevo kad se ulazi u selo. Pobijedio je Vran 2:0 ili 3:1. Tada su igrali: Mihojević, Protrka, Batinić, Jozo Bušić, Karlo Rubić, Boriša Kovačević, ubijen 1943. godine na Glamočkom polju, Derviš Suljagić, Alija Šahbaz, Mensur Kapetanović, Vlado Marjanović (slikar iz Livna) i Jovo Subotić.

 

Drugu utakmicu Vran je odigrao s Troglavom u Livnu na Zgonima ( ondje gdje je sada O.Š. Ivana Gorana Kovačića). Troglav je pobijedio 1:0.

Karlo Baković je branio prvo, a Vlajko Kovačević drugo poluvrijeme. Igrali su: Salih Sitkić, Mirko Škaro, Vinko Gudelj(otac dr. Baje Gudelja, l945. godine obješen u Livnu kao narodni neprijatelj), Mane Vuković, August Batinić, Karlo Rubić, Jozo Bušić, Šefko Lokmić, Pero Zdiralek, Mensur Kapetanović, Rifo Numić, Stipe Bušić.

Treću utakmicu s Troglavom Vran je odigrao na Pazarištu i pobijedio 7:0. Vran je nastupio u sastavu: Karlo Baković, Jozo Jurišić, Mane Vuković, Pero Zdiralek (Šefko Numić) Zvonko Džeko, Jozo Protrka, Rifo Numić, don Ante Zrno ubije 1945.godine na Daksi, Siniša Zelen, Mensur Kapetanović, Stipe Bušić, Vice (nepoznato prezime) Alija Šahbaz i Slavko Kokotović. Na pazarišti su Karlo Baković, Alija Šahbaz i Mane Vuković postavili prve golštange. Tako se ostvario i drugi cilj zacrtan 1920. godine. Troglav je nastupao u crvenim, a Vran u bijelim dresovima i crnim gaćicama. Marijan Perković, Jozo Jurišić, Tajko Lokmić, Tomislav Tomas, Ivan Džalto , Hasan i Salih Šahbaz, Derviš i Selim Numić.

1930. godine Vran je na Pazarištu pobijedio Široki Brijeg s 2:1, u uzvratnom susretu u Š.Brijegu domaćini su slavili 3:0 ili 2:0.

1931. godine su vanjski đaci širokobriješke gimnazije pobijedili Tamburaško društvo «Tomislav» 4:0.,što je zabilježila Mostarska «Sloboda».

1932. godine Vran je pobijedio Troglava (rezultat nepoznat,) utakmica je odigrana na Pazarištu.

1934. godine Vran je izgubio od Sožera u Kupresu 1:0, a u Duvnu pobijedio 3:1. Sve utakmice od 1927.-1934. godine za Vran su nastupali momci čija smo imena naveli s tim što ih je protiv Troglava pojačao i brat Miodraga Reljića (nepoznato ime), igrao za Borac iz Čačka (zabio Troglavu 3 gola kad je rezultat bio 7:0), i mlađi igrači: Abdulah Balić, Derviš Numić, Tvrtko Zvonar, Drago Nevistić (Kolo), Jozo Brstilo, Salih Muratčauš Sitkić.

Od 1935. godine za Vran počinju igrati novi momci i momčiči Husein Birdahić, Milorad Vukić-Pura, Vlatko Kodžin, Siniša Zelen, braća Tuka i Peša Zvonar, Selim Numić, Luka Sliva Džeko, Ćamil i Osman (Šesto) Musagić, Osman Kapetanović, Sveto Dilber, Šerif Redžepagić, Lenc, Slobodan Vuković, Osman Kokanović Ćukaldija.

1931. godine odigrane su i dvije utakmice s Kupresom, obje završile rezultatom 1:1. Utakmica se igrala na improviziranom igralištu na poljoprivrednom dobru gdje su bile postavljene golštangle i igralište propisno obilježeno.

1932. godine Vran je izgubio u Glamoču 5:0, «zato što im je sudija bio naklonjen». Poništio je dva gola koja je postigao Salih Muratčauš Sitkić (kasnije igrač Čelika iz Zenice).

Od 1937. godine Sveto Dilber je iz Mostara svake godine do rata donosio kožnu loptu.

Pred Drugi svjetski rat igralo se malo utakmica, za vrijeme rata Vran je igrao utakmice s talijanskim recimentama. Građani su posjećivali te utakmice, redovito su se igrale na Pašmaku.

*3 Na jednoj je pojeti na Bari dugo godina stajao krečom nacrtani gol u pravoj veličini, s ucrtanim točkama i brojevima koje je trebalo gađati na treninzima, kao ostavština talijanskih vojnika.

2*ASZ TG, ostavština franjevaca, B-10,F.174

E.S. 90 godina Duvanjskog nogometa, Tomislavgrad 2008.godine str. 11 pasus prvi i ist, str.1.

Zanimanje igrača vidjeti na str. 15., pasus I, redak 2.

*3 Sjećanja dr. Joze Ančića, Ante Batinića Badela sina Augusta Batinića, Krune Bašića (sina Zele Bašića ) dr. Jakov Bašića brata Zele Bašića.

Sjećanja Joze Jurišića, Karla Bakovića, Selima Numića, Ešrefa Selimovića: 90 godina duvanjskog nogometa, NK Tomislav Duvno, Tomislavgrad, 2008. godine str.

E. Selimović:90 godina duvanjskog nogometa, Tomislavgrad, str.14., 19.

Z V J E Z D A

Od lipnja l946. godine HNK TOMISLAV nosi ime «ZVIJEZDA». Socijalistička ideologija mijenja ime, ali politika kluba ostaje ista. U Zvijezdi mogu naći mjesta i igrati i Duvnjaci i stranci koji žive u Duvnu, a trenutačno znaju najbolje igrati nogomet. Mentalitet igrača je nepromijenjen. Nogomet i radost što on nosi sa sobom su iznad svega. Druženje igrača i publike je kredo. Rezultat je u drugom planu. Pod ovim imenom klub je djelovao osam godina, od 1946.do 1954. Nije sudjelovao u službenim natjecanjima, ali bi svake godine od svibnja do studenog odigrao po deset do dvadeset utakmica s klubovima iz susjednih gradova.

1952. godine Zvijezda se počela službeno natjecati u «Fudbalskoj podsaveznoj ligi» Mostar s promjenjivim uspjehom.

Dres Zvijezde nosili su Muhamed Tribić (golman iz Sarajeva), Osman Kokanović Čokaldija, Kasim Lokmić, Hamid Kozarić, Mika Mihojević, Ramiz Mehić (Sarajevo), Ljubo Didak (iz Selca na Braču), Bahtijarević, Alija Bunić Aleško, Malik Bašić, Muja Udovičić (iz Mostara), Silva Džeko, Ante Valjo Jelčić, Josip Marjanović, Sulejman Mahmutčehajić, Lazimir Jovanović, Derviš Mulić, Vlado Krakan (golman), dr. Jozo Ančić, Leno Kovačević, Dinko Parlov, Dervo Musagić Šurup, Stipe Pleić, Abdulah Balić, Ferid Barjaktarević, Luka Džeko, Šefko Fejzić (golman), Ibro Isak Vrebac, Lazo Jovanović, Frano Krtalić, Agust Pašalić, Begler Tanović, Čondrić, Ćamil Musagić i Osman Musagić..

Zvijezda je igrala u crvenim dresovima i plavim gaćicama i štucnama.

Značajnije pobjede postignute su nad Troglavom (3:1) 1949. godine u Duvnu, u Glamoču nad Šatorom 1948. godine 5:1, 1946. godine nad Prozorom 4:1 u Duvnu, a 1946. godine nad istim rezultatom 4:1, zatim je Zvijezda pobjeđivala Bugojance, Kuprešane, Zidar Posušje (4:0) l953. godine Alija Kozarić, Cero, Sadik Pehlivanović, Avdo Pehlivanović, Alija Kozarić i Munib Grabovac.

Zanimljiva je utakmica odigrana sa Širokim Brijegom (2:2) na Ćavarovu Stanu pred 10.000 gledatelja. Tada je na golu debitirao Momo Važić, a igrali su Ibrahim Dulaš i Nurudin Jakić.

Kao pojačanje igrao je Redžep Pehlivanović, oba gola dao je Hamid Kozarić. Hvale je vrijedna i pobjeda nad posuškim Zidarom u Posušju kada su debitirali Blaž Pranjić (golman), Osmo Seferović, Salih Lokmić, Nediljko Gabrić, Hasan Cero, Salih Sulejmanović.

FUDBALSKI PODSAVEZ MOSTAR

FK   BUDUĆNOST   1954.-1958.

PRVO RAZDOBLJE:   1954.-1958.

23.kolovoza 1954.god. FK Zvijezda je dobila ime Budućnost koje će nositi do 1990.godine.

Boje kluba su bile crveno-bijela. Budućnost je nastavila natjecanje u Fudbalskom podsavezu Mostar.Liga je brojila 10 klubova:

1.Budućnost-Duvno

2.Sloga-Ljubuški

3.Velež-Nevesinje

4.Lokomotiva-Mostar

5.Iskra-Stolac

6.Soko-Mostar

7.Mladost-Čapljina

8.Turbina-Jablanica

9.Velež-drugi tim Mostar

10.

Igralište FK Budućnost nalazilo se na mjestu na kojem je 1960. god. sagrađena Tvornica plastičnih masa „PLASTIKA“( danas Brodomerkur).

Prvu pobjedu FK Budućnost je postigla protiv Turbine iz Jablanice rezultatom 2:1.

Za Budućnost su od 1954.do1958. god. nastupali:

Šefko Fejzić (golman), Ibrica Ajdinović, Ibro Isak, Nurko Jakić, Salih Krilić, Alija Kozarić.

Hasan Cero, Dinko Parlov, Ante Jelčić Valjo, Galib Isak, Ante Jurčević, Ante Budimir Samba, Salih Lokmić, Ibrica Lokmić, Zdravko Komljenović, Ante Špoljarić Bičva, Šerif Lisić,? Palfi(zubar), Ivica Jurišić, Ibro Isak, Avdo Pehlivanović, Sadik Pehlivanović, Salih Sulejmanović Kesonac (golman)

PODSAVEZNA LIGA MOSTAR:   GRUPA SJEVER   GODINA 1958.

1958. godine Podsavezna liga Mostar podijeljena je u dvije grupe: sjever i jug po šest (6) klubova. Budućnost je raspoređena u grupu sjever. U ovoj grupi još su se natjecali Mladost (Lištica), Neretvanac(Opuzen), Galeb(Ploče), Turbina (Jablanica), Sloga(Ljubuški).

Budućnost je zauzela 4. mjesto.

Za Budućnost su te godine igrali: Momo Važić(golman), Dinko Parlov, Ibro Ajdanović, Alija Kozarić, Sadik Pehlivanović, Nenad Pejović, Ibrahim Lokmić, Alija Pehlivanović, Avdo Pehlivanović, Galib Isak, Nurko Jakić, Ante Špoljarić Bičva.

LIVANJSKI FUDBALSKI PODSAVEZ     1959. – 1962.

U kolovozu 1958.god. na inicijativu športskih radnika Livna formiran je Livanjski fudbalski podsavez. Podsavez je postojao od 1959.do1963.god. U njemu su se natjecali : Troglav (Livno); Budućnost (Duvno); Šator (Glamoč); Kupres (Kupres); Tekstilac (Livno); Radnički (Rilić).Da bi savez mogao organizirati natjecanje i opravdati svoje postojanje morao je mimo svake ekonomske i športske logike formirati nove klubove. Tako su nastali: Sloga(Guber); Rudar (Tušnica); Radnički(Rilić); Tekstilac(Livno); Šujica (Šujica).

Budućnost se natjecala u ovom savezu od 1959-1962.god.Nakon jesenskog dijela prvenstva Budućnost je zauzela drugo mjesto. 1960.god. počela je izgradnja «Plastike» na igralištu Budućnosti. Od te godine do 1963.god. FK Budućnost je igrao je svoje utakmice na improviziranom igralištu na poljoprivrednom dobru (igralište se nalazilo ispod «Šuičkog lagera», a svlačionice su bile u gospodarskoj zgradi koja danas pripada obitelji pok. Joce Beljan.)

U svibnju 1960.god Livanjski savez je suspendirao FK Budućnost zbog toga što se nalazio na prvom mjestu, a savez ja planirao da prvo mjesto osvoji Troglav.

 

31. prosinca 1960.god Livanjski podsavez je donio odluku o skidanju suspenzije FK Budućnost. Pomilovanoj Budućnosti odobreno je igrati u Livanjskom fudbalskom podsavezu u kojem su još nastupali: Šator (Glamoč); Tekstilac (Livno); Krajišnik (B.Grahovo); Sloga (Guber); Kupres (Kupres) i Rudar (Tušnica).

Budućnost je uvjerljivo osvojila prvo mjesto i plasirala se u Hercegovačku zonu. Odlučujuća utakmica odigrana je u Glamoču,   Budućnost je pobijedila 3:2. Nastupali su :

Sadik Hotić Ćada (golman). Dinko Parlov, Stipe Džalto, Galeb Isak, Nezir Seferović Đijo, Mustafa Krilić Muštro, Ibro Korić Paša, Fahro Kozarić Čavče, Krešo Brnos, Alija Kozarić, Husein Pehlivanović, Mensur Pehlivanović Kozica. Golove za Budućnost dali su Mensur Pehlivanović Kozica (2) i Fahro Kozarić (1, pobjednički). Poslije ove utakmice navijači su spontano Budućnost nazvali Barcelona. Skandirali su «Zona Barcelona» i pjevali

tradicionalnu pobjedničku pjesmu «Mi se gola ne bojimo jer ga znamo zabit. Jedan, dva, tri….»

HERCEGOVAČKA ZONA OD   1962. do 1978.

Prvu utakmicu u Hercegovačkoj zoni, Budućnost je odigrala u Dubrovniku i pobijedila Gošk rezultatom 1:0. Igrali su : Vinko Dukić (golman), Sadik Dizdar Debeli, Galib Isak, Stipe Džalto, Salih Isak Salkota, Nezir Đijo Seferović, Ibrahim Korić Paša, Ibrahim Balić Šiško, Mensur Pehlivanović Kozica, Husein Pehlivanović, Ekra Selimotić, Fahrudin Fahro Kozarić, Alija Kozarić, Dinko Parlov i šesnaestogodišnji Ante Dilber Krta.

Kao novajlija u ligi Budućnost je zauzela pretposljednje, 11. mjesto, a iz zone je ispao Željezničar iz Konjica. U razigravanju za ostanak u Trećoj jugoslavenskoj ligi Budućnost je pobijedila Turbinu iz Jablanice s 5:2 u Jablanici , 7:0 u Tomislavgradu i Tekstilca iz Livna s 5:0 u Livnu, 4:2 u Tomislavgradu i nastavila natjecanje u Hercegovačkoj zoni.

1963. godine Budućnost se seli sa igrališta na « Poljoprivrednom dobru» na novi travnati stadion «Ferovac» s tribinama i svlačionicama ( danas stadion HNK Tomislav). Juniorima Budućnosti pripala je čast odigrati prvu službenu utakmicu na novom stadionu. Tu sreću i privilegiju imali su: Mate Kelava (golman), Ilija Dukić, Salih Seferović Salka, Branko Zrno, Suljo Vričić, Dervo Ajdinović, Muradif Brkić, Avdo Fejzić Lika, Miško Ljubičić-Bećar, Mile Budimir Mima, Ante Ećimović Riba, Ćosa Musagić, Mujo Musagić                   Šoka, Munib Šišić Muna , Drago Perić Vrića i Drago Marmut. Pobijedila je Budućnost s 4:2. Dva gola postigao je Branko Jurič Bobanče. On je dao prvi gol na novom stadionu. Jedan gol je postigao Mima i jedan Branko Zrno iz slobodnog udarca.

Prvi tim je pred 2.000 gladatelja pobijedio istim rezultatom seniore Iskre iz Stoca. Igrali su :

Vinko Dukić (golman), Sadik Dizdar Debeli, Stjepan Džalto, Mustafa Krilić Muštro, Fahro

Kozarić, Nezir Seferović Đijo, Alija Kozarić, Ibrahim Balić Šiško, Ante Dilber Krta, Krešo Brnos, Husein Pehlivanović, Ibro Korić Paša, Hasan Korić Haso. Golove za Budućnost postigli su Husein Pehlivanović (2) i Hasan Korić Haso ( 2).

Od 1964.god. za prvi tim Budućnosti počinju svoju karijeru Mile Budimir Mima, Ćipa Radoš Lepak, Midhat Srebreniković, Sulejman Đugum Suljo, Martin Perić, Pavo Sušilović, Mahmut Numić, Dominik Gudelj Mrmo, Salka Seferović. Dolazi i Salih Isak Salkota kada nema obveza na fakultetu, a na gol je znao stati i Hamid Fazlić (Sarajevo, umro od posljedica ranjavanja, ranjen u Sarajevu 1999.godine) i ponekad   brani i veteran Sadik Hotić Ćada, dok mjesto broj 1 nije zauzeo Sirćo.

 

Budućnost se u prvim natjecateljskim sezonama u respektabilnoj trećoj jugoslavenskoj ligi, snagom talentirane generacije igrača uspješno nosila s poluprofesionalnim klubovima iz većih i bogatijih gradova poput Dubrovnika, Trebinja, Metkovića, Čapljine, Konjica, Stoca, Mostara itd. koji su imali profesionalne trenere, dobro plaćene igrače i bolje klimatske uvjete.

Od 1965. do 1971. Budućnost u Hercegovačkoj zoni postiže promjenjive rezultate . Uglavnom se nalazi u sredini tablice ili se bori i za opstanak, što joj redovito i uspijeva.

1965.god. na vrata Budućnosti stao je šesnaestogodišnji Mate Kelava. Nova imena u prvom timu su: Drago Marković, Branko Zrno, —Radoš- Kuljo, Ilija Dukić, Dervo Ajdinović, Branko Jurič Bobanče, Sidik Pehlivanović.

1967.,1968.,1969. godine redove duvanjskog zonaša popunjavaju : Ivan Tabak Gaser, Bajko Dizdar, Nikola Milić Nikolica , Bero— ,Toni Ergović, Blaž Matešković, Željko Tanjić, Miško Protuđer, Abid Jarić, Sakib Dizdar, Branko Petrović, Dervo Seferović Štrljo, Bože Pašalić, Ante Bokanović Boki, Ante Madunić Guto, Drago Perić Vrića, Avdo Fejzić Riba, Ante Ećimović Riba, Mujo Musagić Šoka, Alija Poljarević_Ale, Marko Kovačević (golman), Krešimir Kelava (golman), Ivan Tabak Žito.

U natjecateljskoj sezoni 1969/70. Budućnost je postigla dvije spektakularne pobjede. U prijateljskoj utakmici na Ćavarovu Stanu pobijeđen je Boksit (Posušje) s 14:0 , dok je prvenstvenu utakmicu protiv Višića Budućnost dobila s 18:0, što predstavlja najveću pobjedu postignutu u povijesti Hercegovačke zone.

Od sezone 1971./72., 72./73., 73./74., 74./75.. Budućnost je stalno pri vrhu tablice. Glavni je kandidat za ulazak u Drugu jugoslavensku ligu. Najbliže je bila ostvarenju tog cilja u sezoni 1973./74. godine nažalost nije uspjela. Šteta, bila je to sjajna generacija. U momčad su se vratili Ante Dilber Krta, Ivan Tabak Žito dolazio je iz Zagreba (gdje je studirao) igrati utakmice, dok je Mate Kelava koji je studirao u Zadru zamijenio mladog Josipa Škaru koji je potpisao ugovor za zagrebački Dinamo. Pored njih nastupali su: Munib Grabovac Nibelica, Bože Pašalić, Muradif Kozarić, Sadik Dizdar Debeli, Vlatko Zadro, Ćipa Pokrajčić, Branko Petrović, Branko Jurič Bobanče, Salih Seferović Salka, Ferdo Vlašić (golman), Tomo Duvnjak (golman), Ćipa Radoš Lepak, Martin Perić, Hajro Kozarić, Nikola Stanić Nimac.

1975.god. nastupila je smjena generacija. Nova imena su : Anđelko Kelava (golman), Ivan Krstanović Ajkula (golman), Mahmut Kokanović Maha, Miralem Šehić, Jozo Bakula, Dervo Seferović, Ante Sušilović, Ivan Perić Jaranić, Spomenko Kovačević, Mesko Dulaš,         …Budimir, Ante Tokić, Kokanović, Senad Džanković, počinje braniti i Ivan Leto, Jozo Bokanović, Ismet Lokmić, …Baćeta, Šefik Nuhić,Stanko Čamber Žila, Zijo Ramić, Senad Kozarić Seno, Ismet Kozarić, Branko Ivanović, Branko Perković, Enis Kapetanović, Zvonko Dilber Đona, Zdravko Sušilović, Mirko Tadić Kulin, Stipe Mamić, Ante Đikić (golman), Ismet Kozarić, Đemo Bukvić, Alija Bukvić,Enis Muratspahić, Petar Radoš, Branko Višić Žuja, Stojan Zdilar Glista, Hrvoje Krišto.

PODJELA HERCEGOVAČKE ZONE U DVIJE SKUPINE 1978. – 1979.

Odlukom skupštine Fudbalskog saveza Mostar Hercegovačka nogometna liga je 1978.god. podijeljena na dvije skupine. Podjela je izvršena zbog racionalizacije natjecanja jer je osnovan veći broj klubova na području Hercegovine. Budućnost je raspoređena u skupinu u kojoj su nastupali nogometni klubovi: Mostar, Turbina, Radobolja, Bratstvo, Velež, Zadrugar, Boksit, Višići, Sloga (Guber) i Troglav. Osvojila je treće mjesto s 28 bodova. Prvak Mostar je imao 33 boda. Nova imena u Budućnosti su: Ivan Jurčević, Ilija Krišto Idže, Stojan Zdilar Glista.

REPUBLIČKA LIGA   1979./80.

1979.god. formirana je Republička Regionalna liga – Jug . Budućnost je sudjelovala u kvalifikacijama za popunu lige. Protivnik joj je bio NK Mladost iz Raštana. U prvoj utakmici u Raštanima rezultat je bio 1:1. Poslije remija kod kuće Raštani su odustali od kvalifikacija, ali su došli u Duvno odigrati prijateljsku utakmicu. Utakmica je završena prijateljski 3:3. Tako se Budućnost plasirala u viši rang natjecanja. Ovaj uspjeh ostvarili su: Anđelko Kelava (golman), Ivan Krstanović Ajkula (golman), Miralem Šehić, Dervo Seferović Štrljo, Ivan Jurčević, Munib Grabovac Nibelica, Ivan Perić Jaranić, Hajrudin Kozarić, Bože Pašalić, Branko Jurič Bobanče, Nikola Stanić Nimac, Šefik Nuhić, Ante Sušilović,   ….Krilić, Branko Ivanović, Branko Perković, Salih Seferović.

U Republičkoj ligi Budućnost je igrala skoro godinu dana. Te godine FS Mostar predložio je Budućnost za dobitnika plakete u povodu 70. obljetnice nogometa u BiH, (1910.-1980.). Fudbalski savez Bosne i Hercegovine dodijelio je plaketu Budućnosti u znak priznanja Duvnjacima koji su zahvaljujući igračima SAŠK-a Augustu Batiniću i Zeli Bašiću počeli igrati nogomet kožnom loptom 1910.godine i podsjećanja na bogatu nogometnu baštinu našega grada. Osim klubu nagrade su dodijeljene i pojedincima. Srebrnu značku FSBiH dobio je Vinko Dukić kao igrač i trener, Lovro Krišto (športski radnik), Ešref Selimović (športski radnik i športski novinar), Hasan Numić (športski radnik), dok je Sveto Dilber Keva dobio zlatnu značku FSBiH kao igrač i športski radnik.

HERCEGOVAČKA ZONA – JUG

1981./82. godine u Budućnosti se pojavljuju nova imena: Goran Dukić (golman), Andrija Mamić Bango, Fajko Isak, Mile Bošnjak, Đemo Bukvić, Salko Rahmanović, Filip Radoš Fićo, Željko Krajina, Ante Galir. Ove sezone Budućnost je bila druga s osvojenih 27 bodova. Prvo mjesto osvojio je Ljubuški s 30 bodova. Iza Sloge i Budućnosti poredali su se: Ljuti Dolac, Sloga- Guber, Buna, Neretva, Bratstvo, Jezero, Mostar, Đuro Salaj, Gošk i Bekija.

1984.god. donesena je odluka o spajanju zona Sjever i Jug u jedinstvenu ligu. Odlučeno je da se iz svake grupe plasira po 8 ekipa i da liga u natjecateljskoj sezoni 1984./85. broji 18 klubova. Budućnost je bila član ove lige. Na koncu natjecanja zauzela je 13. mjesto.

1985.god. Ćipa Pokrajčić, Bože Pašalić i Nikola Stanić oprostili su se od aktivnog igranja nogometa, a veterani Mate Kelava i Branko Zrno su uhićeni i optuženi za nacionalizam i vršenje neprijateljske propagande među mladima, zbog čega su bili društveno izolirani. Istaknuti funkcionari Budućnosti među kojima posebno ističemo pok. Lovru Krištu i Stipu Petrovića su, koliko je u tim uvjetima bilo moguće, stali iza svojih igrača.,branili njihovo dostojanstvo i uspjeli ih zaštititi od izbacivanja s posla i dugogodišnje tamnice. Briga za svoje igrače bila je politika svake uprave, od osnivanja kluba do danas. To je bila glavna premija za odanost našem klubu i magična sila koja je privlačila svakog igrača nekad i danas. To je glavni razlog zbog kojeg se teško odlazilo iz kluba i uvijek rado vraćalo u njega. Ovaj primjer to najzornije svjedoči. Neka to bude pravilo i u radu budućih uprava.

Za natjecateljsku 1985./86. god. pripreme su obavljene u Vranu s ciljem plasmana u viši rang, ali ni ove sezone ta želja nije ostvarena.

 

Budućnost se nije uspjela kvalificirati u viši rang natjecanja ni u sljedećim natjecateljskim sezonama 1985./86., 1986./87., 1987./88., 1988./89., 1989./90., godine iako je imala kvalitetnu momčad, odlične uvjete za rad i stručne trenere.

1989. godine Budućnost je promijenila ime. Od ove godine ne zove se više Fudbalski klub Budućnost, nego NK Budućnost.

30.svibnja 1990. godine održala se sjednica Skupštine NK «Budućnost» upriličena povodom 90. obljetnice osnivanja HNK «TOMISLAV» u Duvnu. U radu Skupštine sudjelovali su igrači NK «BUDUĆNOST», uprava i simpatizeri. Sjednica je održana u velikoj dvorani u zgradi KOMITETA u Duvnu. Na dnevnom redu Skupštine bile su 4 točke:

1. promjena imena NK « BUDUĆNOST»,

2. izbor novog predsjedništva kluba ,

3. izbor trenera kluba,

4. ime stadiona.

U raspravi vezanoj za prvu točku dnevnog reda sudjelovalo je više govornika koji su predlagali novo ime klubu. Bilo je različitih prijedloga. Jedni su predlagali da klub zadrži ime NK «BUDUĆNOST», drugi ime «VRAN», treći «BOSNA», četvrti NHK «TOMISLAV». Na koncu se pristupilo glasovanju. Jednoglasno je prihvaćen prijedlog da NK «BUDUĆNOST» od ovog datuma nosi ime HNK «TOMISLAV».

U NOVO PREDSJEDNIŠTVO IZABRANI SU: dr. Josip Perić (predsjednik), profesor Mate Kelava (dopredsjednik), profesor Mesud Mesko Dulaš (dopredsjednik), Hamid Kozarić (tajnik ), Miro Marjanović (rizničar), za trenera je izabran prof. Ivan Jurčević. Stadion je dobio ime Gradski stadion «FEROVAC».

Prvu utakmicu HNK «TOMISLAV» je odigrao u Livnu:«TROGLAV»-HNK «TOMISLAV» 3:3 (0:3).

Zanimljivija je prijateljska utakmica HNK «TOMISLAV» i «CROATIE « iz Toronta ( 2:2) za koju je branio nekadašnji golman Budućnosti, Dinama, Zagreba i Iskre iz Bugojna legendarni golman i trener Josip Škaro. Tomislav je igrao u sastavu: Goran Dukić (golman), Stipe Ćipa Landeka, …..Dizdar, Jakov Tabak, Igor Kovačević, Nedžad Reka Karahasan, Mirko Babić, Began Tiro, Miodrag Važić, Frano Bandić, Mate Bandić, ….Ugarak, Dado Ančić, Petar Radoš.

Pred kraj utakmice ljepoti nogometnog ugođaja nije mogao odoliti ni trener prof. Ivan Jurčević. Ušao je u igru i profesionalno odigrao do kraja utakmice.

Ova utakmica je upriličena u čast 80. godina igranja nogometa u Duvnu i 70. obljetnice postojanja HNK «TOMISLAV», igrala se pod geslom: Od Tomislava do Tomislava.

Slogan je smislio novinar i dugogodišnji funkcionar Budućnosti Ešref Selimović. Prije početnog udarca odsvirane su hrvatska i kanadska himna. Prepuno gledalište pozdravilo je himnu i igrače obiju momčadi pjevanjem hrvatske himne i dugotrajnim pljeskom.

 REPUBLIČKA LIGA

U natjecateljskoj sezoni 1990./91. godine Tomislav je u Hercegovačkoj zoni, skupina Jug, zauzeo prvo mjesto. Ovaj uspjeh ostvarili su: Goran Dukić (golman), Stipe Ćipa Landeka, Branimir Bapa Perković, Mirko Babić, Jakov Tabak, Mate Bandić, Nedžad Reka Karahasan, Andrija Bango Mamić, Began Tiro, Frano Bandić, ….Dizdar, Igor Kovačević, ….Ugarak, Dado Ančić, Petar Radoš.

Ova momčad je pobijedila GOŠK-u iz Gabele u doigravanju za ulazak u Republičku ligu. Utakmica je odigrana u Konjicu. Rezultat je bio 1:0 za HNK «TOMISLAV» . Gol je postigao Jakov Tabak. Za ovaj uspjeh i za sve uspjehe HNK « TOMISLAVA» od 1990. do 1997. godine, uz sjajnu generaciju igrača koja je stasala u juniorskim sastavima Budućnosti pod vodstvom trenera Mustafe Kokanovića i Suke Rahmanovića, najzaslužniji je nekadašnji igrač FK «BUDUĆNOSTI» i NK «BUDUĆNOSTI» prof. Ivan Jurčević koji je nogometno profesionalno, taktički zrelo i autoritativno vodio svoju momčad punih sedam godina. Od 1994.godine u radu mu je pomagao trener golmana Josip Škaro.

1991. godine HNK «TOMISLAV» je bio uspješan i u kupu Jugoslavije. Pobijedio je Borac (Čapljina), Mladost (Lištica), Partizan (Čelinac) i Budućnost (Banovići) i plasirao se u šesnaestinu Kupa Jugoslavije «Maršal Tito». U šesnaestini finala HNK «TOMISLAV» sastao se s beogradskim prvoligašem FK « RAD». Ttakmica je prekinuta početkom drugog poluvremena kod rezultata 4:0 za «RAD». Prekid je izazvala skupina navijača bacanjem različitih predmeta u igralište. Poslije prekida ta ista skupina od nekih dvadesetak navijača u dionizijevskom raspoloženju zapalila je autobus beogradskih nogometaša, dok se je nekoliko tisuća navijača mirno razišlo svojim kućama. Domaćini su uz pomoć fra Gabrijela Mioča i fra Ferde Vlašića uspjeli uvjeriti razuzdane mladiće da nogometaši, njihovo vodstvo i novinar RTV Beograd Milojko Pantić nemaju nikakve veze s agresijom na Hrvatsku. Poslije toga gosti su, u pratnji domaćina, u malim kolima napustili Tomislavgrad preko Kupresa na kojem su već bili raspoređeni tenkovi JNA s uperenim cijevima prema Tomislavgradu doputovali su u Bugojno u hotel Kalin. U Bugojnu je Milojko Pantić platio mezu i piće igračima i funkcionarima FK «RAD» i funkcionarima HNK «TOMISLAV» koji su ih prevezli i dopratili do Bugojna. U zdravici koju je održao zahvalio je u svoje ime i u ime nogometnog kluba i funkcionara FK «RAD», delegata i sudaca domaćinu i Tomislavgrađanima na gostoprimstvu. Tom prigodom je posebno istaknuo dostojanstveno držanje Duvnjaka, ljepotu Duvanjki i širinu duše duvanjskog čovjeka i poštovanje prema fratrima koje je posebno pohvalio zbog njihove brige za čovjeka bez obzira na to tko on bio i odakle i u koje vrijeme ili nevrijeme dolazio. Napomenuo je da kao dugogodišnji športski novinar nije iznenađen ispadima manje skupine navijača koji su izazvali prekid utakmice, što nije nimalo pokvarilo njegove lijepe dojmove o domaćinu HNK «TOMISLAV» i igri talentirane generacije Duvnjaka i Tomislavgrađana općenito. Poslije večere smo se rastali.

U Republičkoj ligi BiH HNK «TOMISLAV» je odigrao 3 utakmice, prvu utakmicu HNK «TOMISLAV» odigrao je u Glasincu. Utakmica je završila rezultatom 2:2. Za vrijeme utakmice navijači Glasinca su pjevali: «Oj , Tuđmane, jebo li te Tito što je tebe ustaški vaspito». Čuli su se i rafali. Međutim, nije bilo nikakvih prijetnji prema vodstvu i igračima gostiju. Naprotiv, pozdravili su nas pljeskom, a domaćin nas je ispratio do Pala odakle smo se bez problema vratili kući.

Drugu utakmicu Tomislav je kao domaćin odigrao u Širokom Brijegu jer je poslije utakmice s Radom trener HNK Tomislava bio kažnjen. Treću utakmicu Tomislav je igrao protiv Azota iz Vitkovića kod Goražda. Rezultat je bio —–

Četvrtu utakmicu protiv Iskre iz Stoca Tomislav nije odigrao. Uprava i igrači kluba su prekinuli natjecanje u znak protesta protiv agresije Srbije na Republiku Hrvatsku i solidarnost sa Hrvatima koji su bili žrtve te agresije. Istupili su iz Republičke lige BiH isto kao što su to učinili i slovenski i hrvatski klubovi koji su istupili iz Jugoslovenske I. i II. nogometne lige. Poslije «Tomislava» iz Republičke lige BiH istupili su i drugi hrvatski klubovi. Liga se raspala. Natjecanja su prekinuta.

DOMOVINSKI RAT

Trećeg travnja 1992. godine počeo je rat u Bosni i Hercegovini. Bitka za Kupres trajala je od 03. do 11.travnja 1992.godine. Organizirana je obrana Tomislavgrada na crti obrane Babice-Rajkovača-Zvirnjača, koja će se pretvoriti u pozicijsku liniji, razdvajanja sve do oslobađanja Kupresa 3.11.1994.godine. Svi igrači Tomislavgrada sudjelovali su u obrani grada, jedni kao aktivni branitelji na prvim crtama bojišnice, drugi u radnim postrojbama. Igrači umjesto lopte uzimaju pušku. Iako je igralište za to vrijeme pusto HNK Tomislav kao i Vran u Drugom svjetskom ratu postoji. Već u nedjelju 09.kolovoza 1992.godine na igralištu HNK Tomislav odigran je malonogometni turnir pripadnika jedinica HVO-a Tomislavgrad. Na turniru je sudjelovalo deset ekipa: PDV, JAZAVCI, ČERGE, ŠUJICA, ZEMUN, VEPROVI, KUPREŠKA BOJNA, FORTUNA, KUPRES DVA i ĐUTURUMI.

U finalu su se sastali PDV i Fortuna, pobijedila je Fortuna. Igrač turnira i najbolji strijelac bio je igrač HNK Tomislav Nikola Bagarić Svitli, koji je nastupio za momčad Fortune i od petnaest Fortuninih golova postigao deset. HNK Tomislav je do kraja 1992.godine odigrao nekoliko prijateljskih utakmica. U Tomislavgradu na «Ferovcu» odigrao je jednu utakmicu protiv ekipe UNPROFORA i pobijedio 11:0. Ostale prijateljske utakmice: Nada (Split)- Tomislav 1:10, Jadran (Kaštela) – Tomislav 1:1, Mladost (Proložac)-Tomislav 0:1, Bjelovar –Tomislav 3:1.

HNK Tomislav, igrao je zbog blizine prve crte bojišnice u gostima: U Maksimiru je HVO Tomislavgrad odigrao humanitarnu utakmicu protiv HAŠK GRAĐANSKOG. Pobijedio je HAŠK GRAĐANSKI 3:0. Za HVO Tomislavgrad nastupila je prva momčad HNK Tomislav u sastavu: Goran Dukić, Stipe Landeka, Branimir Perković, Jakov Tabak, Mirko Babić, Mate Bandić, Nedžad Karahasan Reka, Andrija Mamić Bango, Began Tiro, Frano Bandić. Još su igrali i…. Dizdar,   Josip Šiško, Ante Brzović.

«Igrači trenera prof. Ivana Jurčević Mrše, Josip Šiško, … Jonjić (Kupres) nemaju previše snage ali je racionalno koiriste, odlučni su u duel igri i ono što ne uspiju presjeći na sredini terena, to uradi Babić otraga ili obrani odlični Dukić», mišljenje je istaknutih nogometnih znalaca Ćire Blaževića, Zvonimira Magdića, Ade Kožula, Milivoja Nikolića, i Krasnodara Rore, dok su navijači primijetili da nijedna momčad koja je ove jeseni igrala u Maksimiru nije do 40. minute održala rezultat 0:0, osim Hajduka iz Splita, a ekipe ranga Tomislava primale su i po 15 golova.

NOGOMETNA LIGA HR –HB 1993.-2000. godine; I. LIGA

Još prije prvih proljetnih dana ratne 1993.godine HNK Tomislav je počeo trenirat.i Zbog ratne situacije stanja je bila duga gotovo godinu dana. Treninzi na «Ferovcu» odvijali su se pod stručnim vodstvom trenera prof. Ivana Jurčevića. Na treninge dolaze skoro svi igrači koji su igrali do rata. Izuzetak su četvorica igrača Tomislava koji su prije početka proljetnog dijela natjecanja 1993.godine, potpisali za Mladost iz Prilošca.

To su Goran Dukić, Mirko Babić, Mršo i Perković. Zahvaljujući njima, Mladost je na vrhu tablice s 5 bodova prednosti ispred drugoplasirane ekipe.

Tomislav je igrajući prijateljske i turnirske utakmice, izbjegao sudbinu mnogih drugih momčadi koje su zbog ratnih zbivanja prestale funkcionirati 1992. Osim Tomislava to je još uspjelo samo Zrinskom iz Mostara, Mladosti iz Širokog Brijega , Seljaku iz Livna i nogometnoj momčadi pukovnije Bruno Bušić. 1993.godine formirana je prva nogometna liga HR HB. Bila je to prva nogometna liga nastala za vrijeme rata i poslije rata u BiH. Ligu je organizirao Nogometni savez HR HB. Srbi i Bošnjaci su igrali svoje nacionalne nogometne lige. Srbi su imali prvu ligu Republike Srpske , Bošnjaci su igrali prvu ligu BiH.

U prvom nogometnom prvenstvu HR HB 1993./94 godine i u Kupu HR HB nastupili su klubovi s većinskim hrvatskim stanovništvom.

HNK Tomislav (TG), NK Široki Brijeg (ŠB), HAŠK ZRINJSKI (MO), NK Brotnjo (Čitluk), NK Posušje (PO), NHK Orašje (Orašje), NK Žepče (Žepče), HNK Ljubuški (Ljubuški) , HNK Grude (Grude), NK Troglav (Livno), HNK Kupres (Kupres), HNK Sloga (Uskoplje), HNK Prozor (Rama) , HNK Stolac (Stolac), HNK Čapljina (Čapljina), NK Kiseljak (Kiselja), NK Vitez (Vitez), NK Stanić (Kreševo), NK Novi Travnik (Novi Travnik) i NK Elektrobosna (Jajce).

U nogometnom prvenstvu Republike Srpske nastupili su klubovi s većinskim srpskim stanovništvom.

U nogometnom prvenstvu BiH nastupili su klubovi s većinskim bošnjačkim stanovništvom.

Svaka liga imala je svoj nogometni savez. Srbi su imali Nogometni savez Republike Srpske.

Bošnjaci NS BiH koji je priznavao isključivo bošnjačku Nogometnu ligu, jer su u njoj nastupali samo bošnjački klubovi, a na čelu su bili samo Bošnjaci.

Nogometni savez BiH kao Nogometni savez hrvatskog, srpskog i bošnjačkog naroda u BIH s vodstvom u kojem bi sjedili legalni i legitimni predstavnici hrvatskog, srpskog i bošnjačkog naroda, odnosno hrvatski, srpski i bošnjački nogometni savez nije postojao.

Svaki nogometni savez imao je i svoju reprezentaciju koje su nastupale samostalno. Nogometni savez HR HB na inicijativu Huana Antonia Samarana priznala je FIFA. Međunarodna utakmica HR HB i Paragvaja odigrana je 21.travnja 1996.godine u gradu Asuncionu u Paragvaju.

Pobijedio je Paragvaj 3:0 (1:0) FIFA je ovu utakmicu registrirala kao službenu utakmicu HR HB i Paragvaja. Za reprezentaciju HR HB nastupila su i dva bivša igrača HNK Tomislav , Goran Dukić (golman) i Mirko Babić. Još su igrali Skoko, Kordić, Bubalo, Matan, Ravlić, Musa, Bogdan, Marinović, Marušić, Sušac i Bartulović.

Izbornik reprezentacije bio je Branko Međugorac, a vođa puta bivši igrač Sloge (Ljubuški), Omladinca (Obrovac) i Studenta (Zadar) prof. Mirko Škegro.

HNK Tomislav se natjecao u prvoj ligi HR HB od njezina osnivanja 1993. do 1997.godine. Najveći uspjeh HNK Tomislav postigao je u prvoj natjecateljskoj sezoni 1993./94. godine .

Te sezone HNK Tomislav (TG) i Široki Brijeg (Široki Brijeg) na koncu su natjecateljske godine imali isti broj bodova i istu gol razliku. Prvo mjesto pripalo je Širokom Brijegu zbog toga što je bio bolji u međusobnim susretima. Široki je tako stekao pravo igrati play off s pobjednicima skupina, Sjever Posavina i Središnja Bosna.

Pobijedio je sve protivnike i postao prvak HR HB. Za Tomislav su ove sezone igrali: Goran Dukić (golman), Stipe-Ćipa Landeka, Mirko Babić, Jakov Tabak i Frano Bandić.

DRUGO PRVENSTVO HR HB

1994./95. Tomislav je u prvenstvo ušao bez sedam standardnih prvotimaca. U jesenjem dijelu prvenstva odigrao je sedam utakmica, četiri pobijedio, jednu odigrao neriješeno i dvije izgubio. Ukupno je osvojio 13 bodova uz gol razliku 14:8.

Zbog rata na području općine i šire Tomislav nije odigrao tri utakmice koje će odigrati u proljetnom dijelu natjecanja dvije kod kuće i jednu u gostima. Igrali su Tomislav Perić (Zango), Rafo Jurič, Jozo Lučić, Frano Bandić, Jakov Tabak, Igor Kovačević, Vlado Jerkić, Mate Šteko, Stipe Jurič, Blago Šteko, …. Jokanović, Ivica Đerek, Stipe Mašić, Pere Ivić, Frano Bandić, Jakov Pengušić, Mate Bagarić, Ante Brajko, Andrija Mamić Bango i Josip Šiško.

U konkurenciji 10 klubova : Mladost Dubint, Ljubuški, Brotnjo, Čapljina, Gošk (Gabela) Zrinjski, Livno, Stolac, Posušje i Tomislav, HNK Tomislav osvojio je četvrto mjesto s 30 bodova , dok je prvak bila Mladost Dubint s osvojenih 44 boda, Ljubuški je osvojio 41 boda , a Brotnjo 36 bodova. Te sezone Tomislav je između ostalih pobjeđivao Zrinski 1:0, Stolac, Livno, Bekiju, Posušje itd., ali se nije plasirao u play off prve nogometne lige HR HB kao u prvoj natjecateljskoj sezoni. Razloge za to treba tražiti u nešto slabijoj igri i odlasku 16 igrača iz kluba, nešto zbog ozljeda, a nešto zbog odlaska u druge sredine .

TREĆE PRVENSTVO HR HB 1995./96.

Početkom kolovoza HNK Tomislav je počeo pripreme za sezonu 1995./96. godine. Pripreme nisu krenule ranije zbog toga što je 90 posto igrača nastupilo u općinskoj ligi. HNK Tomislav nije tražio pojačanja sa strane kao npr. Široki, Ljubuški, Posušje, Brotnjo, Livno itd., zbog toga što je imao svoju vlastitu nogometnu školu čiji je rad obnovljen 1993.godine. Škola je pod stručnim vodstvom Ante Renića aktivno radila i za ovu sezonu pripremila nekoliko mladih igrača koji će od ove godine pa nadalje biti znatno pojačanje kluba npr. Davor Smiljanić (golman), Križanac, ..Križanac,.. Davor Radoš, Josip Šiško, Zlatko Miškić.

Međutim, problemi ih ni ove sezone nisu zaobišli. 80 posto igrača je mobilizirano za potrebe obrane. Financijsko je stanje loše . No ni takvi problemi nisu slomili optimizam među igračima, trenerima, Ivanom Jurčevićom i Josipom Škarom i Upravom kluba.

Zlatko Perić Zenga (golman) , Stipe Jurič, Jozo Lučić, Pere Ivić, Jakov Tabak, Mate Bandić, Matej Perić (sin proslavljenog igrača Budućnosti, nezaboravnog stopera pok.Martina Perića), Blago Šteko, Ante Brajko, Vlado Jerkić, Bonislav Bone Perković, Ilija-Ileško Mašić, Frano Bandić, Drago Letica (golman), Tomislav Čuić, Zlatko Miškić, Igor Kovačević, Jozo Lučić, Ivan Baćak uspjeli su izboriti visok plasman u prvoj ligi HR HB.

Tomislav je 1997.godine ispao iz prve lige HR HB u drugu ligu HR HB. Imao je šanse za ostanak u prvoj ligi sve do utakmice u Odžaku 04.svibnja 1997.godine. Ovu utakmicu naš je klub izgubio 4:0. Poslije ovoga poraza nije više imao šansu ostati u elitnom nogometnom natjecanju HR HB iako je do kraja sezone pobijedio sve svoje protivnike i uknjižio 39 bodova, a s 40 bodova zauzeo bi četvrtu poziciju na tablici I. lige HR HB. Ispadanje iz prve lige HR HB nije deprimiralo vodstvo kluba, ni trenere, ni igrače, pa nitko nije otišao iz kluba. U drugoj ligi HR HB nastavili su igrati: Davor Smiljanić (golman) , Drago Letica (golman), Stipe Jurič, Ilija Mašić, Zlatko Miškić, Igor Kovačević, Tomislav Čuić, Vlado Jerkić, Frano Bandić, Jozo Lučić, Mate Bagarić, Blago Šteko, Mate Bandić, Ivan Baćak, Stipe Krajinović, Mate Šteko , Stipe-Ćipica Mašić i Mate Šiško. Nastavilo se sa sustavnim radom s mladima, a vrata su kluba tradicionalno ostavili otvorenima svima koji znaju igrati nogomet. Takva politika spasila je klub od raspadanja. Momčad je pojačana mlađim igračima iz juniorskog sastava i nogometašima koji su svoju darovitost pokazali u općinskoj ligi. Svoje mjesto u momčadi uz starije igrače naći će od 1997.do 2001.godine Vjeko Klarić (golman), Ivan Beljan, Drago Džeko, Pere Markić, Nikola Perković.

DRUGA LIGA HR HB 1997.-2001.godine: CENTAR 2      

Od 1997./98. do 2000./01. Tomislav se s promjenjivim uspjehom natjecao u drugoj ligi HR HB u kojoj su se natjecali sljedeći klubovi: HNK «Tomislav» (Tomislavgrad), Finvest (Drvar), Stolac (Stolac), Vir (Vir), Kupres (Kupres), Šujica (Šujica), Sloga (Uskoplje), Graničar.

Za Tomislav su u ovom razdoblju nastupali: Drago Letica (golman), Ivan Stipić (golman), Mario Čolić, Ante Budimir, Petar Čuić, Ivan Mašić, Mate Šteko, Zdravko Jurčević, Petar Duvnjak (Ćotin sin), Ilija Ileško Mašić, Bonislav Perković, Mario Bokanović, Bože Krištić, Vlado Jerkić, Mladen Sušilović, Stipe Zrno, Zvonko Kelava (golman), Tomislav Čuić, Josip Šiško, Goran Grgić, Mijo Mašić, Toni Krajina, Blago Šteko, Jakov Tabak, Zlatko Miškić, Mario Galić, Tomislav Stanić, Stipe Jurič, Ivica Đerek, Ivica Klivo Sušilović, Davor Bokanović.

PRVA NOGOMETNA LIGA FEDERACIJE BiH

Prva liga Federacije BiH jedan je od dva drugostupanjska natjecanja u BiH. Osnovana je 2000.godine, okuplja klubove s teritorija Federacije Bosne i Hercegovine.

U sezoni 2000./01. Tomislav je osvojio prvo mjesto u skupini CENTAR 2 ispred Drinovaca iz Drinovaca. Odlučujuća utakmica odigrana je u Rami. Tomislav je pobijedio Ramu 3:2, pobjednički pogodak postigao je Goran Drmić. Drinovci u posljednjem kolu nisu uspjeli nadoknaditi prednost Tomislava jer je Tomislav pobijedio i tu utakmicu i tako osvojio prvo mjesto.

U kvalifikacijama za ulazak u I. nogometnu ligu Federacije BiH momčad trenera Josipa Škare i Branka Mašića Bjane koja je igrala u sastavu: Drago Letica, Stipe Jurić, Drago Šteko, Mario Galić, Jakov Tabak, Zlatko Miškić, Goran Drmić, Ivica Klivo Sušilović, Mijo Mašić, Mladen Sušilović, Mate Šiško, Tomislav Čuić, Tomislav Stanić, Ilija Ileško Mašić, odigrala je kvalifikacijsku utakmicu s prvakom skupine SJEVER Mladosti iz Domaljevca. Utakmica je odigrana 22.06.2001. godine, rezultat je bio 1:1 . Uzvratni susret odigran je u Tomislavgradu 29.lipnja 2001. godine Tomislav je pobijedio rezultatom 6:1 i tako se plasirao u prvu B nogometnu ligu BiH.

Za Tomislav su nastupili: Drago Letica (golman) Mario Galić, Ivan Krstanović Popo, Ilija Ileško Mašić, Jakov Tabak, Blago Šteko, Mijo Mašić, Zlatko Miškić, Goran Drmić, Josip Šiško, Tomislav Čuić Bili, Mladen Sušilović, Ivica Đerek Šljivo, Stipe Jurić, Tomislav Stanić, Ivan Stipić (golman), Bože Krištić, Vjekoslav Klarić (golman), Perica Petrović, Stjepan Parlov, Davor Bokanović, Vlado Jerkić, Drago Džeko, Mario Čolić, Mario Bokanović. Trener je Josip Škaro, Bernard Malenica, Stipe Jurić.

Ovaj uspjeh tomislavgradskih nogometaša daje za pravo vodstvu kluba Stojanu Tokiću, Mati Kelavi, Ivanu Periću Crnom, Andriji Periću, Milanu Budimiru Mimi, Ivanu Šumanoviću Bikanu i trenerima Josipu Škari i Branku Mašiću Bjani koji već nekoliko sezona sustavno rade bazirajući svoj rad samo na znanju i mogućnostima u vlastitoj nogometnoj školi, što je jedina garancija za uspjeh kluba.

O sustavnom radu u klubu , a prije svega strpljivim radom s mladima pisao je novinar Milan Vukadin u Slobodnoj Dalmacije 23.lipnja 2001.godine.

U sezoni 2001./02. Tomislav je igrao zapaženu ulogu u prvoj ligi Federacije BiH i na koncu zauzeo osmo mjesto.

Po završetku natjecateljske sezone 2001./02. godine na čelo kluba dolazi dr. Josip Perić. Nova uprava je razriješila dužnosti predsjednika Stojana Tokića, dopredsjednika Matu Kelavu i trenera Josipa Škaru.

U natjecateljskoj sezoni 2002./02. godine klub je igrao u istom sastavu kao i prošle sezone i završio natjecanje na četrnaestom mjestu i ispao u niži rang natjecanja, tj. drugu ligu Federacije BiH gdje se natječe i danas.

DRUGA FEDERALNA LIGA OD 2003.do 2008.godine

HNK Tomislav je nastavio natjecanje u drugoj federalnoj ligi. Ovu ligu popunjavaju klubovi iz nogometnih saveza Zapadno-hercegovačke, Hercegovačko-neretvanske i Hercegbosanske županije.

Prvoplasirani tim na kraju sezone odlazi u viši rang natjecanja. HNK Tomislav se u nekoliko navrata pokušao vratiti u viši rang natjecanja , ali bez uspjeha, Najbliži su bili u sezoni 2007./08.kada su zauzeli________mjesto .

U ovom razdoblju za HNK Tomislav su nastupali: Drago Letica (golman), Ivan Krakan (golman) , Drago Džeko, Tomislav Čuić Bili, Zlatko Miškić, Jakov Tabak, Blago Šteko, Mijo Mašić, Petar Čuić, Karlo Stjepić, Goran Drmić, Josip Šiško, Vlado Jerkić, Ivan Mašić, Ivica Đerek, Perica Petrović, Mladen Sušilović, Bože Krištić, Vladimir Šiško, Ante Kovačević, Bože Bagarić, Josip Bagarić, Stipe Renić, Ivan Krstanović Pope, Dragan Ćurić.

DRUGA FEDERALNA LIGA OD 2008.do 2011. GODINE

Godine 2008. dolazi do promjene u upravi kluba . Za predsjednika skupštine izabran je veteran Ante Brajko. Skupština je izabrala upravni odbor , predsjednik Ante Radoš Tonči i tajnik Ante Tadić nastavili su dalje raditi. Novi čovjek u upravi je dopredsjednik Ilija Bagarić Lila. Kontinuitet u radu kluba nije prekinut s tim da je nova uprava organizacijski učvrstila klub, financijski ga stabilizirala i disciplinirala u upravno- administrativnom dijelu poslovanja te sređivanju arhivske građe. Stimulirala je rad trenera i odredila visinu nagrade igračima prvog tima za postignuti uspjeh na terenu, sukladno financijskim mogućnostima kluba.

Izgradnja novih tribina i svlačionica napreduje . Pomoćna su igrališta dovedena u funkciju . Urađen je prostor oko stadiona . Na tribine su postavljene stolice. Kafić kluba je počeo uredno poslovati, što predstavlja značajan prihod kluba. Općinska liga je besprijekorno organizirana. U rad kluba uključen je veći broj veterana. Suradnja s općinskim načelnikom i duvanjskim gospodarstvenicima je solidna. Vlastita nogometna škola najbolji je dokaz da uprava ne inzistira na dovođenju igrača iz drugih sredina kako bi postigla trenutačni uspjeh, nego tradicionalno temelji uspjeh kluba na sustavnom i temeljitom radu s mladima., što pokazuju i rezultati pionira trenera________koji su

______kadeta

______juniora.

Bitno je zapisati da veterani redovito treniraju i igraju utakmice.

Drago Letica…………

I drugi nisu prestali igrati nogomet nego se redovito okupljaju, što je nova kvaliteta u radu kluba koja mu daje jamstvo moderno uređenog športskog kolektiva koji brine o svojim igračima od početnika do najstarijih veterana, koji su uvijek dobrodošlo u svoj Tomislav, kao rekreativci i kao podupiratelji i kao dobronamjerni savjetnici u radu kluba.

Od 2008.do 2011. godine za Tomislav su igrali:

Natjecateljska 2011./12. godina karakteristična je po tome što su pripreme temeljito odrađene. U pripremnom razdoblju Tomislav je odigrao prijateljske utakmice s…….

Na stadionu HNK Tomislav osim utakmica općinske nogometne lige odigrano je i nekoliko prijateljskih utakmica između Hajduka i Tomislava, Osijeka i _________.

Ova godina je zanimljiva i po tome što je prvi put organiziran turnir kadeta i juniora Hajduka, Tomislava, Širokog i Zrinskog, koji ima ambiciju prerasti u tradicionalni turnir. U ovoj natjecateljskoj sezoni Tomislav je u trci za bodove sa sljedećim momčadima . Do sada je odigrao utakmica________, pobjeda________, neriješenih_______i poraza_________. Postigao je ______golova , a primio______golova. Trenutačno se nalazi na _______mjestu. Sljedeću utakmicu ima_________..

Za Tomislav 2011./12. nastupaju:__________________.

Na koncu ovoga kratkog pregleda povijesti nogometa u Duvnu možemo zaključiti da se nogomet u Duvnu počeo igrati s pravom kožnom loptom 1910.godine. Nastanak i razvitak HNK Tomislav može se kronološki pratiti od prve kožne lopte koju su u Županjac donijeli učenici Prve sarajevske gimnazije, rođeni Duvnjaci, igrači SAŠK-a August Batinić i Zele Bašić, 1910 godine do danas, 2011.godine kada pišemo ovaj pregled loptanja u Duvnu, a kako sada stvari stoje igrat će se i u sljedećih stotinu godina a i dalje, dok se ova igra bude igrala. Zbog zanimanja koje su duvanjaci pokazali prema nogometu igranje nije ograničeno na puko nabijanje lopte, nego se razvijalo u smjeru upoznavanja pravila nogometne igre, stvaranja tima i stvaranja kluba. Svi ovi različiti oblici druženja oko nogometne lopte omogućili su Duvnjacima natjecanje klape protiv klape, «mahale» protiv «mahale», ulice protiv ulice, grada protiv grada, općine protiv općine do respektabilnih, lokalnih, regionalnih i državnih , ligaških i prijateljskih natjecanja u vrijeme Austro Ugarske Monarhije od 1910.do 1918.godine, Kraljevine SHS od 1918.do 1929.godine, Kraljevine Jugoslavije od 1929.do 1937.godine, Banovine Hrvatske od 1938.do 1941.godine, NDH od 1941. do 1945.godine, SFRJ od 1945.1991. godine, HR HB od 1992.do 2000.godine, Federacije BiH od 2000.do 2011.godine.

Politička nestabilnost, česti ratovi, smjenjivanje različitih državno-pravnih sustava, bijeda i siromaštvo prijetili su raspuštanju kluba i prestanku loptanja u Duvnu. Međutim, to se nije dogodilo evo cijelo stoljeće. Lopta je ta magična sila koja je povezivala duvanjske mladiće s njihovim gradom i općinom. Ljubav prema igri ujedinjavala je igrače i publiku, mlade i stare, ostavljala klub u životu, povezivala igrače i klub . Mnogi igrači HNK Tomislav od osnivanja do danas su iz ekonomskih, migracijskih, obrazovnih ili nekih drugih razloga napuštali naš klub, živjeli u drugim sredinama i igrali za nove klubove, ali su se svi od reda vraćali svojoj prvoj nogometnoj ljubavi, svome Tomislavu, Vranu, Zvijezdi , Budućnosti. Tako su August Batinić i Zele Bašić igrali za SAŠK Sarajevo, Renić za Borac iz Čačka.

Drugi su dosegli visoke titule u svojim zvanjima, u kulturi, u politici , ali su svi koji su barem jednom zaigrali za ovaj klub ostali časni ljudi. Mislimo da nismo zaboravili ni jedno ime, a ukoliko jesmo, molimo da nam oprostite jer nismo nikoga namjerno izostavili, i da nam javite o kome je riječ kako bi smo ga mogli uvrstiti u popis igrača koji su barem jedanput nastupili za seniorsku momčad. O mlađim ćemo kategorijama govorit na drugom mjestu.

Klub s ovako bogatom tradicijom sigurni smo neće imati problema sa svojim razvitkom i postizanjem istih ili većih uspjeha od ovih u prvom stoljeću njegova postojanja.

Jamstvo za to je njegova mladost okupljena u početničkim, pionirskim, kadetskim, juniorskim selekcijama , treneri i svi rođeni, školovani i stasali u ovome klubu i sadašnja uprava koja nastavlja politiku ovoga kluba kojoj je glavno pravilo uvijek bilo i ostalo oslanjati se na vlastite snage i izgradnju stadiona.

Zajednički rad, briga uprave za svoje igrače i igrača za svoj klub temelj su i daljnjeg razvitka HNK Tomislav i jamstvo za uspješan razvitak kluba i dugotrajan život najljepše zabave na svijetu u Tomislavgradu.

U ovo globalno doba kad su odnosi među ljudima svedeni na virtulano-internetsku komunikaciju, čast je biti član športskog nogometnog društva HNK Tomislav, nekadašnjeg Vrana, Zvijezde i Budućnosti u kojemu se odnosi temelje i grade na darovitosti i ljubavi prema nogometnoj igri, a ne na egoizmu i pohlepi profesionalizma i profita, privilegija je biti u društvu športskih prijatelja i suigrača u kojemu se njeguje bogatstvo darivanja sebe drugima, a ne uzimanje sebi od drugih.